Šabanovo porijeklo krije tajnu staru stoljećima

Prošlo je tačno deset dana otkako je, nakon posljedica teške saobraćajne nesreće, preminuo legendarni pjevač Šaban Šaulić.

Mnogi su ga smatrali nekrunisanim kraljem narodne muzike, ali on je tokom svih pet decenija duge karijere ostao dosljedan skromnosti, jedinoj protuteži raskošnom talentu koji ga je krasio.

Ovozemaljski život napustio je onako kako niko nije mogao ni naslutiti, vraćajući se s nastupa u Njemačkoj, a svjedoci posljednjih sati njegovog života još prepričavaju kako je više od svega želio da stigne kući i prepusti se odmoru, ali i planiranju svadbenog veselja za svog sina Mihajla.

Sudbina je, međutim, priredila drugačiji scenario, na koji niko nije mogao utjecati. Jednako kao što niko nije mogao spriječiti da njegov dar za pjevanje preko noći nađe put do uspjeha.

Otkako je 1969. godine snimio prvu singl-ploču, sve ostalo postalo je historija. Ovaj veliki pjevač ostvario je veliki uspjeh, ogromnu popularnost, stvorio je nezaboravne hitove, osvojio nagrade i održao koncerte, ipak, njegovu svakodnevicu činilo je i nekoliko pogrešnih odluka, koje su mogle da ga koštaju gubitka porodice, ali i života. Iako je supruga Gordana od početka bila uz njega, slava mu je uništila brak. Međutim, suočivši se sa samačkim životom, u kom nije bilo vesele graje njegove djece, shvatio je da je pošao stranputicom i vratio se toplom domu. Blagu narav, sposobnost da prizna greške i veliki muzički talenat imao je, kako tvrdi, od koga i da naslijedi.

O svomu životu govorio nam je jednom prilikom za kafanskim stolom, otvoreno i bez ustezanja sjećajući se najsitnijih detalja još od djetinjstva, piše Avaz.ba.

Sve je počelo na jednom dvoru
Legendarni pjevač rođen je 6. septembra 1951. godine u Šapcu, a kad bi se počela priča o njegovom najranijem djetinjstvu, nije mogao da zaobiđe priču o svom porijeklu.

– Moja majka Ilda imala je prijeku narav i slabe živce, bila je nekako uvijek drčna, jer se kao tinejdžerka nagledala svega i svačega u partizanskoj brigadi Veljka Lukića Kurjaka. Imala je svega 12, 13 godina kad je kao direktni učesnik rata previjala drugove, zbog čega je kasnije postala jedina partizanka koja je, dok su mnogi dobivali orden za narod, odlikovana za hrabrost. Kasnije joj ipak komunisti nisu dali penziju, ali šta je bilo, bilo je. Talenat za muziku naslijedio sam od nje. Sjećam se kako je pjevala, pogotovo španske pjesme, i to u vozu dok bismo otac, ona i ja odlazili na neki posao koji smo tada obavljali. Bio sam klinac, pa mi je, dok tako pjeva, djelovala nekako još većom. A tata Huso bio je izuzetno dobar čovjek, pomalo zatvoren. Pošto je mama rukovodila kućnim budžetom, on je uvijek gledao kako da od nje uzme džeparac. Imam rođenu sestru koja živi u Šapcu, a tata joj je dao neobično ime – Sarajka, jer su u to vrijeme očevi davali imena. Iako nemam rođenog brata, izuzetno mi je blizak onaj od tetke, poznati pjevač Hasan Dudić – dodao je tada Šaban, koji je, za razliku od brojne komšijske djece, imao priliku da odraste u dobrostojećoj porodici, koja nije oskudijevala u sredstvima za život.